Sub Dec 18, 2010 8:13 pm od Velesija
Atlantida u grčkoj mitologiji otok je legendarne drevne kulture, o čijem samom postojanju i lokaciji nema čvrstih dokaza. Prvi put Atlantidu spominje starogrčki filozof Platon, koji kaže da je ona razorena prirodnom katastrofom, najvjerojatnije potresom ili potopom. To je navodno bilo više od 9 400 godina prije Platona.
Mit
Kao priča u Platonovim dijalozima (Kritija i Timej), Atlantida je često opisivana kao mit koji je Platon stvorio da bi ilustrirao svoje političke teorije. Premda je funkcija priče jasna, raspravlja se je li Platon doista imao inspiraciju stvarnim događajem, odnosno starijom tradicijom. Neki tvrde da se Platon prisjetio erupcije Tere ili Trojanskog rata, dok drugi inzistiraju da su mu motivacija bili suvremeniji događaji poput uništenja Helikea 373. pr. Kr. kad je taj grad potonuo u noći ili pak atenska invazija na Siciliju od 415. pr. Kr. do 413. pr. Kr..
O mogućem postojanju Atlantide raspravljalo se od antike, ali je često to vjerovanje odbacivano. Priču su otkrili humanisti u novije vrijeme, premda je u srednjem vijeku bila nepoznata.
Dan danas, Atlantida je inspiracija brojnim piscima i stvarateljima, od znanstvene fantastike preko stripova do filmova, a njezino je ime postalo eponim za izgubljenu civilizaciju.
Lokacija
U Sredozemlju
Otok Santorini, jedna od mogućih lokacija Atlantide
Od Donnellyja postojale su stotine nagađanja o Atlantidinoj lokaciji. Mnoga mjesta dijele neke značajke s Atlantidom (voda, katastrofalni kraj, isto razdoblje), ali ni za jedno mjesto ne može biti dokazano je li ondje doista bila Atlantida. Neke od predloženih lokacija jesu u Sredozemnom moru ili blizu njega: Sardinija, Kreta i Santorini, Cipar, Malta, Ponza, a također i gradovi ILI države poput Troje, Tartesa ili Tantala te Turske, sve do nove izraelsko-sinajske teorije. Kanarski otoci uzeti su kao moguća lokacija također - zapadno od Gibraltara, ali blizu Sredozemnom moru.
Velika erupcija vulkana Tere dogodila se oko 17. do 15. stoljeća prije nove ere te uništila minojsku civilizaciju na Kreti pa mnogi vjeruju da je to inspiriralo priču o Atlantidi. A. G. Galanopoulos govori da je moguće da je narušen vremenski sklad zbog pogreške u prijevodu s egipatskog na grčki te su se tako stotine godina pretvorile u tisuće godine. Tako bi se doba Atlantide poklapalo s kretskim dobom - 900 godina prije Solona bilo bi 15. stoljeće pr. Kr..
Izvan Sredozemlja [uredi]
Ignatius Loyola Donnelly: smještaj Atlantide, ilustracija iz djela Atlantis: Antediluvian World, 1882.
Predlagane su i lokacije izvan Sredozemlja poput Andaluzije, Indonezije, Bermudskog trokuta te Kariba. U Crnom moru predložene su tri lokacije: Bospor, Sinop i Ankomah, legendarno mjesto blizu Trabzona.
Izvan Sredozemlja
Predlagane su također i Švedska, Irska i Sjeverno more (Ulf Erlingsson).
Govorilo se čak i o mjestima u Tihom i Indijskom oceanu poput Indonezije, Malazije i izguubljenog kontinenta kod Indije, tzv. Kumari Kandam. Predlagani su čak i Kuba te Bahami, a neki vjeruju da se Atlantida protezala od Španjolske do Srednje Amerike. Ignatius Loyola Donnelly povezuje Atlantidu s Astecima.
Također su brojna otočja predlagana poput Azora ili Kariba.
Mit
Kao priča u Platonovim dijalozima (Kritija i Timej), Atlantida je često opisivana kao mit koji je Platon stvorio da bi ilustrirao svoje političke teorije. Premda je funkcija priče jasna, raspravlja se je li Platon doista imao inspiraciju stvarnim događajem, odnosno starijom tradicijom. Neki tvrde da se Platon prisjetio erupcije Tere ili Trojanskog rata, dok drugi inzistiraju da su mu motivacija bili suvremeniji događaji poput uništenja Helikea 373. pr. Kr. kad je taj grad potonuo u noći ili pak atenska invazija na Siciliju od 415. pr. Kr. do 413. pr. Kr..
O mogućem postojanju Atlantide raspravljalo se od antike, ali je često to vjerovanje odbacivano. Priču su otkrili humanisti u novije vrijeme, premda je u srednjem vijeku bila nepoznata.
Dan danas, Atlantida je inspiracija brojnim piscima i stvarateljima, od znanstvene fantastike preko stripova do filmova, a njezino je ime postalo eponim za izgubljenu civilizaciju.
Lokacija
U Sredozemlju
Otok Santorini, jedna od mogućih lokacija Atlantide
Od Donnellyja postojale su stotine nagađanja o Atlantidinoj lokaciji. Mnoga mjesta dijele neke značajke s Atlantidom (voda, katastrofalni kraj, isto razdoblje), ali ni za jedno mjesto ne može biti dokazano je li ondje doista bila Atlantida. Neke od predloženih lokacija jesu u Sredozemnom moru ili blizu njega: Sardinija, Kreta i Santorini, Cipar, Malta, Ponza, a također i gradovi ILI države poput Troje, Tartesa ili Tantala te Turske, sve do nove izraelsko-sinajske teorije. Kanarski otoci uzeti su kao moguća lokacija također - zapadno od Gibraltara, ali blizu Sredozemnom moru.
Velika erupcija vulkana Tere dogodila se oko 17. do 15. stoljeća prije nove ere te uništila minojsku civilizaciju na Kreti pa mnogi vjeruju da je to inspiriralo priču o Atlantidi. A. G. Galanopoulos govori da je moguće da je narušen vremenski sklad zbog pogreške u prijevodu s egipatskog na grčki te su se tako stotine godina pretvorile u tisuće godine. Tako bi se doba Atlantide poklapalo s kretskim dobom - 900 godina prije Solona bilo bi 15. stoljeće pr. Kr..
Izvan Sredozemlja [uredi]
Ignatius Loyola Donnelly: smještaj Atlantide, ilustracija iz djela Atlantis: Antediluvian World, 1882.
Predlagane su i lokacije izvan Sredozemlja poput Andaluzije, Indonezije, Bermudskog trokuta te Kariba. U Crnom moru predložene su tri lokacije: Bospor, Sinop i Ankomah, legendarno mjesto blizu Trabzona.
Izvan Sredozemlja
Predlagane su također i Švedska, Irska i Sjeverno more (Ulf Erlingsson).
Govorilo se čak i o mjestima u Tihom i Indijskom oceanu poput Indonezije, Malazije i izguubljenog kontinenta kod Indije, tzv. Kumari Kandam. Predlagani su čak i Kuba te Bahami, a neki vjeruju da se Atlantida protezala od Španjolske do Srednje Amerike. Ignatius Loyola Donnelly povezuje Atlantidu s Astecima.
Također su brojna otočja predlagana poput Azora ili Kariba.
No Comment.