Pandorina kutija i Prometej
Kako je Zevs kaznio ljudski rod
Zevs, vrhovni gospodar cijelog svijeta, nije bio taj koji je stvorio
ljude. Tvorac ljudskog roda bio je Prometej, moćni Titan koji je Zevsu u
nevolji pomogao da zagospodari svijetom. Zato se Zevs, i pored svoje
moći, pomalo plašio i Prometeja i ljudi. Zevs je tek toliko da se zna ko
je gazda kaznio ljudski rod jednim smislivši jedno strašno lukavstvo.
Najprije je svom sinu Hefestu, majstoru svih zanata, naredio da sačini
djevojku ljepšu od svih. Zatim je sazvao ostale bogove i naredio im da
djevojku obdare svim darovima. Tako joj je Hera udahnula želju za
srećnim brakom i darovala joj prekrasne haljine i nakit, Atini,koja je
imala udjela u Prometejevom stvaranju čovjeka, cijela ta Zevsova ujdurma
nije bila baš sasvim po volji pa je djevojci, umjesto mudrosti, usadila
lukavost i mržnju; Hermes ju je obdario podmuklim i laskavim govorom,
darom za laganje i spletkarenje i ljubavlju prema ogovaranju; najzad,
Afrodita, boginja ljubavi, obdarila je djevojku zavodljivošću i
neodoljivom privlačnošću.
Pošto su je bogovi tako bogato darovali, Zevs joj dade ime Pandora
("obdarena svim darovima") i, kao svoj poklon, dade joj čvrsto zatvorenu
kutiju od srebra i zlata pa reče: "Pazi dobro, ne otvaraj je dok ne
dođeš među ljude!" Pod čvrsto zatvorenim poklopcem Pandorine kutije
nalazilo se sve najstrašnije što se može zamisliti: bolesti, poplave,
suše, požari, zemljotresi, glad i neimaština, mržnja i zavist među
ljudima, bol, tuga i jad. Pandora to, doduše, nije znala, ali je ipak
sprovela u djelo strašnu Zevsovu namjeru, a evo i kako.
Kad joj je dao kutiju, Zevs ju je poslao među ljude i to pravo u
zagrljaj Prometejevom bratu Epimeteju. I, kako reče pjesnik, za minutu
ili nešto više, njih se dvoje ludo zaljubiše... pa već koliko sutradan
napraviše veliku svadbu. Poslije vjenčanja, među poklonima ugleda
Pandora svoju već skoro zaboravljenu kutiju. Reče mužu da je kutiju
dobila od Zevsa i predloži mu da zajedno pogledaju šta je unutra,ali je
Epimetej želio da ipak sačekaju njegovog brata. Pošto Prometej nikako
nije dolazio, radoznalost nadvlada Pandoru, te ona sama otvori
tajanstvenu kutiju.
Vidjevši kako iz kutije kuljaju napolje sva zla ovog svijeta i ogromnom
se brzinom šire među ljudima, Pandora se silno uplaši i zalupi poklopac!
Time je, nažalost, učinila i više nego što je Zevs zamislio. On je,
naime, na samo dno kutije stavio nadu,
da ljude utješi kad im bude najteže! Pogođeni silnim nevoljama, a bez
tračka nade (koja je ostala čvrsto zatvorena pod poklopcem Pandirine
kutije), ljudi su bili potpuno bespomoćni i ponovo prepušteni na milost i
nemilost Zevsu i drugim olimpskim bogovima. "A to je upravo ono što sam
i htio!" mislio je zadovoljno Zevs, gledajući kako se prema Olimpu
uzdiže dim sa mnogobrojnih žrtvenika koje su ljudi palili da umilostive
moćne gospodare-Bogove.
Kako je Zevs kaznio ljudski rod
Zevs, vrhovni gospodar cijelog svijeta, nije bio taj koji je stvorio
ljude. Tvorac ljudskog roda bio je Prometej, moćni Titan koji je Zevsu u
nevolji pomogao da zagospodari svijetom. Zato se Zevs, i pored svoje
moći, pomalo plašio i Prometeja i ljudi. Zevs je tek toliko da se zna ko
je gazda kaznio ljudski rod jednim smislivši jedno strašno lukavstvo.
Najprije je svom sinu Hefestu, majstoru svih zanata, naredio da sačini
djevojku ljepšu od svih. Zatim je sazvao ostale bogove i naredio im da
djevojku obdare svim darovima. Tako joj je Hera udahnula želju za
srećnim brakom i darovala joj prekrasne haljine i nakit, Atini,koja je
imala udjela u Prometejevom stvaranju čovjeka, cijela ta Zevsova ujdurma
nije bila baš sasvim po volji pa je djevojci, umjesto mudrosti, usadila
lukavost i mržnju; Hermes ju je obdario podmuklim i laskavim govorom,
darom za laganje i spletkarenje i ljubavlju prema ogovaranju; najzad,
Afrodita, boginja ljubavi, obdarila je djevojku zavodljivošću i
neodoljivom privlačnošću.
Pošto su je bogovi tako bogato darovali, Zevs joj dade ime Pandora
("obdarena svim darovima") i, kao svoj poklon, dade joj čvrsto zatvorenu
kutiju od srebra i zlata pa reče: "Pazi dobro, ne otvaraj je dok ne
dođeš među ljude!" Pod čvrsto zatvorenim poklopcem Pandorine kutije
nalazilo se sve najstrašnije što se može zamisliti: bolesti, poplave,
suše, požari, zemljotresi, glad i neimaština, mržnja i zavist među
ljudima, bol, tuga i jad. Pandora to, doduše, nije znala, ali je ipak
sprovela u djelo strašnu Zevsovu namjeru, a evo i kako.
Kad joj je dao kutiju, Zevs ju je poslao među ljude i to pravo u
zagrljaj Prometejevom bratu Epimeteju. I, kako reče pjesnik, za minutu
ili nešto više, njih se dvoje ludo zaljubiše... pa već koliko sutradan
napraviše veliku svadbu. Poslije vjenčanja, među poklonima ugleda
Pandora svoju već skoro zaboravljenu kutiju. Reče mužu da je kutiju
dobila od Zevsa i predloži mu da zajedno pogledaju šta je unutra,ali je
Epimetej želio da ipak sačekaju njegovog brata. Pošto Prometej nikako
nije dolazio, radoznalost nadvlada Pandoru, te ona sama otvori
tajanstvenu kutiju.
Vidjevši kako iz kutije kuljaju napolje sva zla ovog svijeta i ogromnom
se brzinom šire među ljudima, Pandora se silno uplaši i zalupi poklopac!
Time je, nažalost, učinila i više nego što je Zevs zamislio. On je,
naime, na samo dno kutije stavio nadu,
da ljude utješi kad im bude najteže! Pogođeni silnim nevoljama, a bez
tračka nade (koja je ostala čvrsto zatvorena pod poklopcem Pandirine
kutije), ljudi su bili potpuno bespomoćni i ponovo prepušteni na milost i
nemilost Zevsu i drugim olimpskim bogovima. "A to je upravo ono što sam
i htio!" mislio je zadovoljno Zevs, gledajući kako se prema Olimpu
uzdiže dim sa mnogobrojnih žrtvenika koje su ljudi palili da umilostive
moćne gospodare-Bogove.
No Comment.